Bila sam osnovnoškolka (8 razred). Sviđao mi se jedan dečko, bio je dvije godine stariji od mene. Kada bih ga ugledala ispred škole srce bi mi jače zakucalo. Znalo mi se desiti kada ga ugledam da sva pocrvenim i to su svi primijetili u mojem okruženju.
Priča je poslana za natječaj: Naš trenutak za pamćenje
Jedva sam čekala kraj sata da ga vidim na odmoru. Primijetio je da ga pogledavam i prišao mi, pružio ruku i predstavio se. Na pozdravljanju je ostalo neko vrijeme. Odjednom me pozvao van. Nikada neću zaboraviti večernji izlazak na kojem sam ga bolje upoznala. Cijela večer je bila prilično zanimljiva, ispunjena smijehom. Pošto smo izašli s društvom, tako je dio ekipa (muškaraca) naručivao pjesme za svoje bolje polovice. Odlučio je i Ivan za mene napraviti lijepu gestu. Bend je najavio da je sljedeća pjesma od Ivana za Martinu, nije mi bilo ugodno jer me zanimalo koju je pjesmu meni posvetio. I počelo je… Zbog nje u mojoj glavi okreće se sve Tonija Cetinskog – pjesma mi je pomutila razum. Zagrlio me i poljubio, od tada smo nerazdvojni. I dan danas mi muti razum, 7 godina veze.
Prije devet mjeseci smo dobili našeg malog anđeličića koji nam je svo blago u našem životu. Svatko ima neku ljubavnu priču koja ga čini posebnim u životu. Bilo je raznih dogodovština tijekom veze, razne sitnice, trebalo bi mi stranica i stranica da napišem svoju ljubavnu priču u kojoj uživam, ali smatram da te sitnice pokreću nas svijet, a naša ljubav je sve. Liječi sve naše rane i neka ružna sjećanja. Svi trenuci koje smo proveli zajedno, a bilo ih i je više nego dovoljno, odabrala sam ga za životnog partnera i ti trenutci su nas učinili boljim i sretnijim ljudima.
Brak ćemo sklopiti 16.4. što s nestrpljenjem iščekujemo. Kao najljepše razdoblje uvijek izdvojim naše upoznavanje, zaprosio me ispred rodilišta kad sam iznijela bebu, bilo je puno emocija, suza i smijeha. Kada se toga sjetim uvijek mi kane suza na oko i tako priča po priča… i znate ono kao u bajkama i živjet ćemo sretno do kraja života! 😉
Martina
Prve ljubavi se pamte