Ovo je moj mali poklon za Valentinovo…tebi Medo.
Dok svi užurbano planiraju večere, poklone, putovanja ili wellness vikend za zaljubljene…ja sam se odlučila za riječi… nježne, iskrene i stvarne misli i osjećaje.
U ovo moderno vrijeme…ne znam da li itko više piše ljubavna pisma… ili se stvarno sve svelo na poruke i dopisivanje preko raznih aplikacija.
Želim ti reći da je ovo baš ljubavno pismo, tradicionalno, iskreno, nimalo moderno…osim što je objavljeno na portalu Ljubav.
Kao što su oduvijek ljudi pronalazili inspiraciju i smisao u ljubavi, voljela bi da ovo pismo potakne ljude na neke pomalo zaboravljene, ali prave sitnice koje zaslađuju život.
Želim ti reći koliko si poseban meni… koliko mi je poseban svaki trenutak s tobom.
Teško je to opisati i još teže dočarati, ali vjerujem da je upravo u tome snaga naše ljubavi.
Zato ću ti jednostavno nabrojati trenutke koje su za mene neopisivi i neprevodivi u riječima.
Volim te kad spavaš, tako mirno i tiho, rijetko za muškarca.
Volim te kad dolaziš…jer nismo nažalost u istom gradu. Zavoljela sam i tvoj odlazak, jer znam da ćeš ponovno doći… i sve probuditi u meni lijepo.
Volim tvoju neprisutnost i čežnju za tobom…
Volim i sjetu koja me podsjeti kada smo bili zajedno.
Zavoljela sam sve s tobom, i čekanje… dugo čekanje da nam se pokope termini kada se možemo vidjeti.
Nismo zajedno, rijetko se vidimo… ipak toliko si prisutan u meni, mojim razmišljanjima i željama… da ta odsutnost skoro pa i ne postoji.
Volim koliko se smijemo zajedno, volim što si toliko čist u ljubavi, sto umiješ toliko voljeti.
Volim i pjesmu…našu…tvoju…kao najljepši poklon od tebe… Više mi od ičega znači… što sam i ja tebi toliko posebna.
Volim i našu prvu noć u hotelu, jednostavno čarobnu.
Volim način na koji uživaš sa mnom i kako se pored tebe osijecam…toplo i voljeno.
Volim tvoj osmijeh i da…volim te čupati za kosu.
Primila bi te i za ruku u gradu, ali znas da to ne volim. Umjesto toga primila sam te u svoj život.
Veliki je put pred nama, hoću da znaš da te držim za ruku…
Volim te,
tvoj Miš mali.