Mjesec ljubavi je stigao, a 14. veljače će i Valentinovo – Dan zaljubljenih. Portal Ljubav.info i najromantičniji hotel u Hrvatskoj Hotel Phoenix odlučili su nagraditi romantične duše vrijednim poklonima.
Pročitajte na UdajemSe.hr: Najromantičniji hotel, UdajemSe.hr i Ljubav daruju zaljubljene!
Svi koji kliknu Like na Facebook stranicama Hotel Phoenix, portala UdajemSe.hr i Ljubav.info te ostave najromantičniji komentar ispod teksta na stranicama Ljubav.info ili UdajemSe.hr (ne na Facebooku) osvojit će romantičnu večeru i/ili wellness dan u najromantičnijem hotelu u Hrvatskoj – Phoenix Hotelu. Komentar se odobrava i trebat će neko vrijeme da se odobri i prikaže. Budete li imali kakvih problema javite nam se na e-mail: info@ljubav.info
Najromantičniji komentari osvajaju:
1x – romantična večera i wellness
3x – wellness dan u Hotelu Phoenix
U igri koja će trajati do 15. veljače 2015. godine mogu sudjelovati svi, a redakcije portala Ljubav i UdajemSe.hr te Phoenix Hotel odabrat će najromantičnije komentare. Darove možete iskoristiti do 31. ožujka 2015. godine.
Sretno svima!
Volim te ,jer ti najbolje znaš da popraviš dan, ali i pokvariš…
Volim te i kada nađem tvoje prljave čarape na sred dnevnog boravka, ali ipak ih ostavljaj gdje sam ti rekla. 🙂
Volim te, jer zaspati i probudititi se sa tobom na jednom jastuku i ispod jednog pokrivača znače ljubav.
Volim te, jer si moj život, nada za još bolje sutra, moj anđeo čuvar, moje jedino i najvoljenije na svijetu.
-„Sretno Valentinovo!“- začula sam glas koji mi je kroz ljevo uho lagano odzvanjao u toplom i udubnom krevetu. Bio je to glas mog dragog koji je ležao pored mene. –„ Ovaj dan bit će nezaboravan, za nas oboje!“- dodao je. Osjećala sam laganu toplinu oko srca, bila sam sretna i ispunjena radošću. Što žena može više poželjeti za Valentinovo…osim biti uz čovjeka koji je osvojio njezino srce u potpunosti i da je mazi i pazi cijeli dan! Valentinovo vraća vjeru u nas i ljubav, tjera usamljenost te vraća nadu i optimizam. To je blagdan ljubavi. Nakon doručka u krevetu pripremljenog s puno ljubavi, sjeli smo u auto i odvezli se u meni nepoznatom smjeru. Upitala sam ga -„ Kamo idemo?“-, a on mi se samo zadovoljno osmjehnuo i s puno optimizma odgovorio –„ Na mjesto gdje snovi postaju stvarnost!“- Na radiju započela je jedna od meni najljepših ljubavnih pjesmama „Podsjeti me što to bješe ljubav“, s takvim uvodom u dan, znala sam da će biti jedan od mojih najdražih. Nije prošlo ni 30 minuta, a već smo stigli na tako tajanstvenu lokaciju. Bili su to meni dobro poznati, Dubrovački vrtovi sunca, jer sam o njima pričala bezbroj puta, ali nisam očekivala da će me odvesti upravo tamo. Mislim da ne trebam spomenuti da sam bila i više nego ugodno uznenađena. Kad smo se smjestili u sobu s pogledom na more u sredini sobe na malom staklenom stolu čekalo nas je jedno čokoladno iznenađenje, puna košara slastica uz dodatak jedne boce domaćeg čokoladnog likera. Nakon slasnog iznenađenja otišli smo na zajedničku masažu od sat vremena, nakon koje sam prestala osjećati i najmanju bol u mom izmorenom tijelu. Došlo je vrijeme ručka kojeg smo dobili u sobu, točno u 12 h, bilo je tu svega i svačega, ali najviše dalmatinskih specijaliteta. Na posluženom meniju za predjelo bila je servirana marinada od pečene ribe, glavno jelo hobotinica ispod peke uz dodatak krumpira, a za desert tzv. „Dalmatinska rožata“. Ostatak podneva iskoristili smo za opuštanje u wellness centru, a nakon večere koja je ponovo bila preukusna otišli smo do saune, a kasnije i do zatvorenih bazena. Prespavali smo u hotelskoj sobi. Jutro sam dočekala u njegovom zagrljaju, kojeg nebi mijenjala ni za što na svijetu, s malom porukicom koja je glasila nekako ovako: „Bog je svim anđelima dao krila osim tebi, jer nije želio da mu najljepši odleti! Volim te! <3“. Do tada nisam ni u najluđim snovima mogla zamišljati da se takve stvari i meni mogu dogoditi. Osjećala sam kao da je to sve san, ali bila sam u krivu, jer ipak, takve stvari se događaju. Zar ne? Otišli smo na doručak, a nakon doručka nazad u sobu po nekoliko sitnica, te smo na obostrano zadovoljstvo krenuli kući.Bilo je to moje najljepše Valentinovo u životu koje se desilo prije godinu dana.
Za moju ljubav… Godina za godinom najdraži prolazi i naše 23.VALENTINOVO dolazi…. A te davne 91.i jedan mi je pogled dovoljan bio i ludo bih te voljela i da me nisi htio… I nisam ti nikada ljubavi ovakve poruke slala ali sada je prilika da ti kažem hvala… Hvala ti za bezuvjetnu ljubav,hvala ti za našu djecu hvala za tvoju pažnju svih godina sve veću… Hvala što i nakon operacije srce ti za nas kuca i dalje Vidiš, život nas po novih 23 VALENTINOVA šalje.
Volim te za sve dečke koje nisam upoznale
Volim te za sva vremena u kojima nisam živjela
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se covjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih dečkiju koje ne volim.
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Izmedju nekad i danas.
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavila za plotom.
Nisam mogala probiti zid svog ogledala
Morala sam uciti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja.
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda.
Zato te volim najviše, samo ja
Odavde pa do neba!
Znate onaj dan koji svi ponekad imamo? Ne kada ustanemo “na lijevu nogu” i cijeli dan smo šeprtljavi ili nas prati nekakav peh. Mislim na onaj dan kad bi najradije otisla Negdje na osamu da me nitko ne dira, ne gleda i nista ne pita… ona cudna losa volje koja nas steže iznutra dok suze ne krenu same od sebe kako bi dusa dozivjela katarzu. Te dane znala sam se pokriti, leći u krevet, upalit neke balade i plakag dok nije ponestalo tekućine. Danas je to drugačije jer imam NJEGA. Dodem navečer kod njega, skrto se pozdravimo na ulaznim vratima, pogleda me, bez riječi odemo u njegovu sobu, upalimo tv, on me čvrsto zagrli i njezno poljubi tu i tamo u vrat Dok gledamo neki film. Razumijemo se bez riječi. On je tu kad ga trebam,
ali opet toliko neprimjetan da imam vremena za sebe. Razumijemo se i bez riječi, dovoljna je samo jedna mala iskra u oku i znamo sve jedan o drugome, stalno je uz men, a ne sputava me. Zato ga volim!
Kada pomislim na ljubav, pomislim na Tebe,
Kako guraš me uvijek u pravcu sreće.
Kada bih darovala sreću, prvo bih se sjetila Tebe,
I zamolila bih je da uz Tebe uvijek i ostane.
Kada te vidim da se smiješ, i moje se srce smije s tobom,
I ne staje jer ne zna kako.
Ponijela ga sreća, i smijeh i ljubav,
Ono je sretno jer u ljubavi ima Tebe.
Ljubav je posao besposličara, ali i besposlica zaposlenoga! Ljubav je plamen koji uspjeva da zarobi sva srca, pa čak i ona koja su hladna kao stijena. Nitko ne zna gdje počinje, ni kada se završava. Rađa se iz znatiželje, a traje iz navike! Ljubav je kao bolest, što je se više bojimo, to smo joj više izloženi! Ona nam daje snage, jača nas, ona je tajna naših života! Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto! Ona ne stari, već umire, nije čudo, ali čini čuda! Prvi uzdah ljubavi, posljednji je uzdah mudrosti. Ljubav je kada pripadam tebi, tad konačno pripadam i samoj sebi! Svi žudimo za tom iskrenom ljubavi, za neke je nedohvatljiva, a neki uživaju u njoj. Da nema ljubavi, ni nas nebi bilo! …i jedina ljubav koja nam ostaje, je ona koju smo dali drugima….
Onoga trenutka kada se vise nisam bojala priznati da ga volim, kada sam upoznala covjeka cije sam mane prihvatila, cija me osobnost nije gusila nego odusevljavala. Onoga trenutka kada sam uvijedla i svoje mane, svoje nesavršenstvo ali i onoga trenutka kada sam se odlučila promijeniti. Ne zbog njega, nego zbog nas. Onoga trenutka kada sam zavoljela samu sebe. Onoga trenutka kada sam shvatila da u njegovim očima čitam ljubav. Da on prihvaća i voli mene. I sve ono što dolazi u kompletu samnom. Sve moje mušice, svu ljubav koju mogu pružiti, sve ono dobro i loše… sve je to odlučio ukrasti i živjeti s time do kraja života. Od toga dana volim samu sebe kao što nikada nisam. I ono još bitnije, volim i poštujem njega i samo njega. Od toga dana više ne postojim samo ja, postojimo mi. Naravno, ima onih dana kada postoji samo ON ili samo JA, ali više nema straha da se nećemo vratiti jedno drugome… jer apsolutno uvijek se vraćamo kući. Apsolutno uvijek postojimo MI.
Ljubav je jedini ključ koji odgovara vratima raja. 14.2.2015. u Phoneix Hotelu udajem svoju prijateljicu. On je uvijek naš odabir, kao i ljubav u koju vjerujem! ❤️
Ljubav…po meni je ovo prava mjera ljubavi: kad vjerujete da sami mozete voljeti, da nitko nije volio poput vas i da nitko nece voljeti kao vi, poslije vas. Ljubav je cvijet, a njegova ljubav je med. Budite jedan drugome cvijet i med i ljubav cete uvijek imati. Ljubiti ne znaci gledati jedan u drugoga vec zajedno gledati u istome smjeru. Ljubav je poput sunca, ima unutarnji izvor energije koji vas obasjava. Kad se volite nikad nemojte prestati misliti jedan na drugoga. Ja sam u braku i neki kazu da je brak kad zivis s osobom koju volis. Ali ja bi rekla ovako: brak nije zivjeti s osobom koju volis, vec zivjeti s osobom bez koje ne mozes zivjeti. Dragi moji, ljubav ne sjedi tamo i ceka, poput kamena, mora biti napravljena poput kruha, stalno obnavljana, nanovo napravljena. To je sve moje videnje ljubavi. Volite se i ljubite i zivjet cete.
<3 Hvala puno i sretno! :D
Čestitamo! Osvojili ste wellness dan u hotelu Phoenix 😀 <3
https://www.ljubav.info/romanticnu-veceru-wellness-osvaja-nikolina-dapas/